Finalni test
Na koji način djeca uče u procesu socijalizacije?
Djeca nisu dovoljno kapacitirana da bi kroz ovaj proces usvajala nova znanja
Proces socijalizacije ne podrazumijeva učenje
Djeca uče iz svega što ih okružuje, upijaju direktne ili indirektne poruke koje do njih dopiru na razne načine: kroz interakciju sa odraslima i vršnjacima, putem medija, igračaka ili slikovnica. Na ovaj način djeca oblikuju svoja uvjerenja i ponašanja koja iz njih proizilaze.
Kako utičemo na proces internalizacije uvjerenja kod djece?
Ne postoji način kojim bi mogli uticati na ovaj proces
Svojim ponašanjem, vjerovanjima, uvjerenima i stavovima, šaljemo određene poruke koje postaju baza na kojoj djeca izgrađuju buduće odnose, razvijaju interesovanja i kasnije izbore.
Proces internalizacije je karakterističan za odraslu dob.
Koje su negativne socijalizacijske poruke?
Sve poruke koje ne proizilaze iz porodičnog okruženja su nužno negativne
Sve poruke koje su diskriminirajuće po različitoj osnovi: spolnoj, vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj i kulturnoj predstavljaju negativne socijalizacijske poruke
Socijalizacijske poruke ne mogu biti negativne
Šta podrazumijeva sekundarna socijalizacija
Mjenjanje djetetovih dosadašnjih, usvojenih navika s ciljem da se stopi sa novom okolinom
Izbjegavanje kontakta s drugima izvan porodičnog okruženja do 2. godine života
Sekundarna socijalizacija je ostvarivanje važnih socijalnih interakcija izvan porodičnog okruženja, najčešće u vrtiću.
Koja je uloga roditelja u razvoju dječjih socijalnih interakcija?
Pružanje pozitivnih primjera i kreiranje atmosfere u kojoj se razvijaju pozitivni stavovi o drugima, tolerancija, međusobno prihvatanje i uvažavanje, komunikacija u porodičnim, prijatljeskim i bračnim odnosima na osnovu kojih djeca uče o prihvatljivim i neprihvatljivim interakcijama.
Roditleji nemaju značajnu ulogu u razvoju dječjih socijalnih interakcija
Djeca ne mogu ostvariti socijalne interakcije do 3. godine
U čemu se ogledaju prosocijalni oblici ponašanja?
U konstantnoj brizi za vlastitu dobrobit
Razvoju stava koji potencira međusobne razlike
Prosocijalni oblici ponašanja obuhvataju iskazivanje empatije, ljubaznosti, altruistično ponašanje, pozitivan stava prema sebi, vršnjacima i odraslim osobama, međusobno prihvatanje, uvažavanje i poštovanje, te razvijanje komunikacijskih vještina, socijalnih kompetnecija, a u konačnici zadovoljenje potrebe za pripadanjem
Na koji način mi potičemo i ohrabrujemo djecu kada je u pitnaju ova tema?
Ne možemo potaknuti i ohrabriti djecu, ona sama moraju otkriti ono što ih zanima
Ne trebamo poticati niti ohrabrivati djecu na razgovor o temama spolnosti
Otvorenom komunikacijom o temama vezanim za spolnost, kreiranjem opuštene i pozitivne atmosfere, u kojoj djeca mogu postavljati pitanja bez ustezanja mi im šačjemo poruku da je spolnost prirodna i kao takbu je treba prihvatiti
Čemu doprinosi pojačan interes za tijelo kroz različite razvojne faze?
Pojačan interes za tijelo dovodi do niza neželjenih ponašanja i potrebno je spriječiti svako nastojanje djeteta da istražuje
Kroz različite razvojne faze djeca razvijaju vještinu postavljanja ličnih granica, uvažavanje granica drugih prihvatanje i iskazivanje osjećanja
Djeca nemaju pojačan interes za vlastito tijelo
U kojoj dobi djeca postaju svjesnija svoga tijela?
Od 2. do 5. godine, djeca postaju svjesnija vlastitog tijela i počinju pokazivati veći interes za spolne organe, kako svoje tako i druge djece
Ulaskom u pubertet
Ne možemo odrediti u kojoj dobi se javlja svjesnost usmjerena prema tijelu
Kako doprinosimo formiranju načina iskazivanja emocija?
izbjegavanjem komunikacije
potiskujući vlastita osjećanja
osvještavajući vlastito ponašanje izazvano određenim emocijama, prepoznajući vlastite reakcije, radimo na našem emocionalnom komunicirnaju, postajemo model i dajemo primjer koji djeci postaje uzor ponašanja.
Koje su temeljne emocionalne potrebe djeteta?
Potreba za izbjegavanjem neugodnih emocija
Doživljavanje i izražavanje ljubavi, osjećaj sigurnosti, sticanje raznolikih iskustava i dobivanje priznanja
Djeca nemaju razvijene posebne emocionalne potrebe
Kako se odvija emocionalni razvoj djeteta?
Emocionalni razvoj počinje kada djeca prestanu pokazivati ljutnju, bijes, strah, tugu
Djeca su prvo svjesna emocionalnih stanja drugih
Emocionalni “iznutra prema vani” odnosno kod djeteta se prvo razvija svijest o samom sebi, svojim emocionalnim stanjima, a potom svijest o drugima.
Zašto je bitno senzibilrati odrasle u prepoznavanju ranih znakova ugroženosti?
Djeca ove dobi su tjelesno i psihički dovoljno zrela da zaštite svoj tjelesni integritet i pomoć odralsih nije potrebna.
Senzibilizacija i edukacija o metodama kojima možemo osnaživati djecu u samozaštiti i zauzimanju za sebe je od posebnog značaa jer povećava spremnost djeteta da prepozna rizične situacije i adekvatno reaguje onda kada odrasle osobe od povjerenja nisu u blizini.
Senzibiliranje odraslih nije nužno i nema benefite kada je u pitnaju prepoznavanje ranih znakova ugroženosti djeteta.
Na koji način djeca često reaguju u različitim opasnostima i na različite probleme?
Ne možemo prepoznati dječje reakcije niti ih staviti u kontekst određenih situacija
Ne postoje opasne situacije i problemi koje bi izazvale posebnu dječju reakciju
Na opsasnoti i probleme djeca često reaguju šutnjom, strahom, osjećajem krivnje ili osamljivanjem
Zbog čega je potrebno prepoznati i uvažiti granice djeteta?
Prepoznavanjem i uvažavanjem djetetovih granica mi ga učimo prepoznati neprimjerene, neugodne i nepoželjne dodire te ohrabrujemo da reaguje na njih
Dijete sve do školske dobi nema formirane granice
Poznavanje i uvažavanje dječjih granica nije potrebno
Zašto je važno upoznati i prihvatiti vlastito tijelo?
Upoznavanje i prihvatanje vlastitog tijela nije važan proces
Zbog naglašavanja međusobnih razlika
Zbog kreriranja i poimanja vlastitog tjelesnog identiteta, izgradnje samopoštovanja i samopouzdanja, uspostavljanja budućih zrelih odnosa s drugim osobama
Kada počinje proces izgradnje pozitivnog odnosa prema tijelu?
Ovo je postepen proces i počinje od prvih taktilnih iskustava
U pubertetu
Kada se javi potreba za fizičkom privatnosti
Pozitivni ishodi zdravog odnosa prema tijelu su:
Usvajanje zdravih navika (higijena tijela, hranjenje, briga o zdravlju), postavljanje vlastitih i poštovanje granica drugih, razvoj individualnosti, jeidnstvenosti, potreba i uvažavanje fizičke privatnosti, prihvatanje razlika
Stalna buduća posvećenost izgledu
Djeca uopšte ne obraćaju pažnju na vlastito tijelo pa tako ne kreiraju odnos prema njemu
Odgovori