Finalni test
Na koji način mi potičemo i ohrabrujemo djecu kada je u pitnaju ova tema?
Ne možemo potaknuti i ohrabriti djecu, ona sama moraju otkriti ono što ih zanima
Ne trebamo poticati niti ohrabrivati djecu na razgovor o temama spolnosti
Otvorenom komunikacijom o temama vezanim za spolnost, kreiranjem opuštene i pozitivne atmosfere, u kojoj djeca mogu postavljati pitanja bez ustezanja mi im šačjemo poruku da je spolnost prirodna i kao takbu je treba prihvatiti
U kojoj dobi djeca postaju svjesnija svoga tijela?
Ulaskom u pubertet
Od 2. do 5. godine, djeca postaju svjesnija vlastitog tijela i počinju pokazivati veći interes za spolne organe, kako svoje tako i druge djece
Ne možemo odrediti u kojoj dobi se javlja svjesnost usmjerena prema tijelu
Čemu doprinosi pojačan interes za tijelo kroz različite razvojne faze?
Djeca nemaju pojačan interes za vlastito tijelo
Pojačan interes za tijelo dovodi do niza neželjenih ponašanja i potrebno je spriječiti svako nastojanje djeteta da istražuje
Kroz različite razvojne faze djeca razvijaju vještinu postavljanja ličnih granica, uvažavanje granica drugih prihvatanje i iskazivanje osjećanja
Pozitivni ishodi zdravog odnosa prema tijelu su:
Usvajanje zdravih navika (higijena tijela, hranjenje, briga o zdravlju), postavljanje vlastitih i poštovanje granica drugih, razvoj individualnosti, jeidnstvenosti, potreba i uvažavanje fizičke privatnosti, prihvatanje razlika
Stalna buduća posvećenost izgledu
Djeca uopšte ne obraćaju pažnju na vlastito tijelo pa tako ne kreiraju odnos prema njemu
Zašto je važno upoznati i prihvatiti vlastito tijelo?
Upoznavanje i prihvatanje vlastitog tijela nije važan proces
Zbog kreriranja i poimanja vlastitog tjelesnog identiteta, izgradnje samopoštovanja i samopouzdanja, uspostavljanja budućih zrelih odnosa s drugim osobama
Zbog naglašavanja međusobnih razlika
Kada počinje proces izgradnje pozitivnog odnosa prema tijelu?
Ovo je postepen proces i počinje od prvih taktilnih iskustava
Kada se javi potreba za fizičkom privatnosti
U pubertetu
Koje su temeljne emocionalne potrebe djeteta?
Doživljavanje i izražavanje ljubavi, osjećaj sigurnosti, sticanje raznolikih iskustava i dobivanje priznanja
Djeca nemaju razvijene posebne emocionalne potrebe
Potreba za izbjegavanjem neugodnih emocija
Kako doprinosimo formiranju načina iskazivanja emocija?
osvještavajući vlastito ponašanje izazvano određenim emocijama, prepoznajući vlastite reakcije, radimo na našem emocionalnom komunicirnaju, postajemo model i dajemo primjer koji djeci postaje uzor ponašanja.
potiskujući vlastita osjećanja
izbjegavanjem komunikacije
Kako se odvija emocionalni razvoj djeteta?
Djeca su prvo svjesna emocionalnih stanja drugih
Emocionalni “iznutra prema vani” odnosno kod djeteta se prvo razvija svijest o samom sebi, svojim emocionalnim stanjima, a potom svijest o drugima.
Emocionalni razvoj počinje kada djeca prestanu pokazivati ljutnju, bijes, strah, tugu
Kako utičemo na proces internalizacije uvjerenja kod djece?
Svojim ponašanjem, vjerovanjima, uvjerenima i stavovima, šaljemo određene poruke koje postaju baza na kojoj djeca izgrađuju buduće odnose, razvijaju interesovanja i kasnije izbore.
Ne postoji način kojim bi mogli uticati na ovaj proces
Proces internalizacije je karakterističan za odraslu dob.
Koje su negativne socijalizacijske poruke?
Sve poruke koje su diskriminirajuće po različitoj osnovi: spolnoj, vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj i kulturnoj predstavljaju negativne socijalizacijske poruke
Sve poruke koje ne proizilaze iz porodičnog okruženja su nužno negativne
Socijalizacijske poruke ne mogu biti negativne
Na koji način djeca uče u procesu socijalizacije?
Djeca nisu dovoljno kapacitirana da bi kroz ovaj proces usvajala nova znanja
Djeca uče iz svega što ih okružuje, upijaju direktne ili indirektne poruke koje do njih dopiru na razne načine: kroz interakciju sa odraslima i vršnjacima, putem medija, igračaka ili slikovnica. Na ovaj način djeca oblikuju svoja uvjerenja i ponašanja koja iz njih proizilaze.
Proces socijalizacije ne podrazumijeva učenje
Zašto je bitno senzibilrati odrasle u prepoznavanju ranih znakova ugroženosti?
Djeca ove dobi su tjelesno i psihički dovoljno zrela da zaštite svoj tjelesni integritet i pomoć odralsih nije potrebna.
Senzibiliranje odraslih nije nužno i nema benefite kada je u pitnaju prepoznavanje ranih znakova ugroženosti djeteta.
Senzibilizacija i edukacija o metodama kojima možemo osnaživati djecu u samozaštiti i zauzimanju za sebe je od posebnog značaa jer povećava spremnost djeteta da prepozna rizične situacije i adekvatno reaguje onda kada odrasle osobe od povjerenja nisu u blizini.
Na koji način djeca često reaguju u različitim opasnostima i na različite probleme?
Ne možemo prepoznati dječje reakcije niti ih staviti u kontekst određenih situacija
Ne postoje opasne situacije i problemi koje bi izazvale posebnu dječju reakciju
Na opsasnoti i probleme djeca često reaguju šutnjom, strahom, osjećajem krivnje ili osamljivanjem
Zbog čega je potrebno prepoznati i uvažiti granice djeteta?
Prepoznavanjem i uvažavanjem djetetovih granica mi ga učimo prepoznati neprimjerene, neugodne i nepoželjne dodire te ohrabrujemo da reaguje na njih
Dijete sve do školske dobi nema formirane granice
Poznavanje i uvažavanje dječjih granica nije potrebno
U čemu se ogledaju prosocijalni oblici ponašanja?
Razvoju stava koji potencira međusobne razlike
U konstantnoj brizi za vlastitu dobrobit
Prosocijalni oblici ponašanja obuhvataju iskazivanje empatije, ljubaznosti, altruistično ponašanje, pozitivan stava prema sebi, vršnjacima i odraslim osobama, međusobno prihvatanje, uvažavanje i poštovanje, te razvijanje komunikacijskih vještina, socijalnih kompetnecija, a u konačnici zadovoljenje potrebe za pripadanjem
Koja je uloga roditelja u razvoju dječjih socijalnih interakcija?
Djeca ne mogu ostvariti socijalne interakcije do 3. godine
Roditleji nemaju značajnu ulogu u razvoju dječjih socijalnih interakcija
Pružanje pozitivnih primjera i kreiranje atmosfere u kojoj se razvijaju pozitivni stavovi o drugima, tolerancija, međusobno prihvatanje i uvažavanje, komunikacija u porodičnim, prijatljeskim i bračnim odnosima na osnovu kojih djeca uče o prihvatljivim i neprihvatljivim interakcijama.
Šta podrazumijeva sekundarna socijalizacija
Sekundarna socijalizacija je ostvarivanje važnih socijalnih interakcija izvan porodičnog okruženja, najčešće u vrtiću.
Izbjegavanje kontakta s drugima izvan porodičnog okruženja do 2. godine života
Mjenjanje djetetovih dosadašnjih, usvojenih navika s ciljem da se stopi sa novom okolinom
Odgovori